(VIDEO) Održana Tribina „Istorijski značaj jednog kamena“

Svečana tribina pod nazivom „Istorijski značaj jednog kamena“ održana je u Somboru, 19. januara, na Bogojavljanje, u svečanoj sali Županije . Tribinu su organizovali ljudi koji su sredinom devedesetih godina doselili iz Baranje. Rodni kraj se ne zaboravlja i unazad nekoliko godina se organizuju susreti, naučne tribine, druženja na kojima se govori o istorijskim činjenicama o dešavanju i životu u Baranji kroz vekove.

Spomenućemo naučni skup „Baranja kroz vekove“ koji je održan u Somboru 2018.godine, pa stvaranje igrano dokumentarnog filma „Kamen svedoči“ u kojem je tema prenošenje jednog kamena sa druge strane Dunava. Ovaj kamen je bio tema i ove tribine. Radi se o kamenu koji su Baranjci doneli iz ostataka porušenog Manastira Brana sa područja Baranje i odlučili da ga kao „svedoka vremena“ uz blagoslov episkopa Bačkog Irineja i ugrade u stub ulaznih vrata crkve Lazarice dunavske u Bezdanu.

Na tribini je govorio profesor Pero Matić, istoričar i kustos iz Darde i neimar Đorđe Drača koji ugradio kamen u crkvu Lazaricu dunavsku u Bezdanu i učestvovao u njenoj izgradnji. Tribina je započela himnom Srbije koju su izvela deca hora „Teslini slavuji“ iz Kljajićeva.

Potom je pročitana pesma „Kamen Svedoči“ Mirka Strigića iz Sombora i pismo Jelene Nikšić, autorke igrano dokumentarnog filma „Kamen svedoči“ koja je bila sprečena da dođe u Sombor. Pismo je pročitala njena sestra Nikolina.

Profesor Pero Matić je između ostalog govorio o zaslugama svete Braće Ćirila i Metodija na prijemu slovenskih naroda u Baranji u hrišćanstvo i izgradnji velikog broja manastira i svetilišta.

„Srbi kao sastavni deo slovenske celine naroda, pod kojim imenom ih pominju prvi istoričari koji pominju ne samo Srbe , nego i Hrvate i sve druge Slovenske narode, pojavljuju se sa velikom seobom naroda. Ono što nas zanima što je vezano za ovaj kamen, i za vreme kad je nastao manastir Brana, to je druga seoba naroda pod Avarima kada su se Slovenska plemena polako spuštala ka jugu. Ali nisu svi, jedan deo plemena je ostao u Panoniji. Kako kaže vizantijski istoričar Jordanes to su Sloveni između Visle i Lakus Murzijanus, to je jezero Mutzijana, to je Rimski Osijek, Kopački rit, slapovi Dunava od Batine do Kopačeva. Sve se to spominje u aktima, analima hronikama franačkim. Ovde stoji zapis i o Saboru Ahemu 820 godine, gde je bila delegacija SORABA i dogovarala se oko toga kako da se prihvati hrišćanstvo. Do toga sloveni su bili pagani. A onda dolaze braća Čirilo i Metodije i igraju veliku ulogu u istoriji slovenskih naroda“, između ostalog rekao je profesor Pero Matić, kustos i istoričar.

„Drago mi je da sam učestvovao u ovom poduhvatu pre svega jer poznajem ljude koji imaju ogromnu volju i želju u misiji zaštite slobode i duhovnosti našeg naroda koja je danas itekako ugrožena. Da se ne zavaravamo uvek je i bila. Druga stvar zbog koje mi je drago što sam deo ove priče što sam mnogo više upoznao istoriju svog naroda, nego u danima kada sam u školi učio. Saznao sam da je našem narodu uvek bilo teško i da su nam uvek isti radili o glavi, da je uvek bilo onih koji su zbog ličnih interesa prodavali svoj narod, ali da je taj isti narod uvek uspevao sve to da izdrži. Evo nas ovde sad zahvaljujući istoj muci u toj borbi za slobodu naših predaka. Naučio sam ovde i u najtežim, bezizlaznim trenucima uvek ima onih koji donose pobedu i spas. Poseban osećaj je bio držati u ruci kamen koji je pre više od hiljadu godina bio deo jednog od prvih srpskih hramova“, zaključuje Đorđe Drača, naimar.

U programu tribine, koju su vodili Sanela Batalo i Sanja Pajić, još nekoliko puta se čula pesma hora koji je vodila Milana Bjelivuk Kovač.

Stevan Žižić

Stevan Žižić


Novinar