Tribina pod nazivom “Košare – bitka koja traje” održana u Velikoj sali Gradske kuće u Somboru.

Na tribini su govorile vojne starešine i vojnici akteri bitke na Košarama, koja je počela je 9. aprila, a završena 10. juna 1999. godine između vojske Jugoslavije i oslobodilačke vojske Kosova. Četiri dana kasnije pripadnici Vojske Jugoslavije povukli su se sa teritorije Kosova i Metohije. Tokom dva meseca poginulo je 108 mladih boraca.

Između ostalih na Tribini su govorili komandanti odbrane na Košarama, general Dragan Živanović, pukovnici Duško Šljivančanin i Vidoje Kovačević kao i zastavnik prve klase Saša Radojević komadant karaule Košare, zatim vojnici herojske 125. motorizovane brigade Vojislav Vukašinović, Nemanja Borota i drugi.

“Kad kažemo Bitka na Košarama mislimo na front širine i dubine oko 15 km, gde su se vodile ogorčene borbe prsa u prsa od aprila meseca pa do kraja bombardovanja 1999. godine. Mi smo danas došli da putem tribine i razgovora sa ljudima, koji to žele da čuju, saopštimo kako je bilo tih dana na Košarama, i objasnimo im zašto kažemo da ta bitka i dalje traje. Želimo da prenesemo to mladima, moraju shvatiti da ovu našu zemlju treba braniti bez obzira ko je na vlasti, kakvog je uređenja i da se mora imati taj patriotski osećaj, poštuju tradicije. Apelujemo da se uvede ponovo obavezno služenje vojnog roka, jer su takvi vojnici podneli glavni teret tokom NATO agresije kao i u borbama 1998. i 1999. Godine protiv šiptarsko terorističkih snaga”, istakao je general u penziji Dragan Živanović, ratni komadant 125. motorizovane brigade.

„Heroji ove bitke su bili vojnici koji su na redovno služenje u vojsku tadašnje JNA došli u martu 1998., a tek u julu-avgustu 1999. su otpušteni sa služenja vojnog roka. Njih 130 je u prva dva dana odbilo žestok otpor neprijatelja i zahvaljući tome se bitka nastavila i borbena dejstva su se odvijala onako kako već svi znamo. Bilo ih je da neki ni jednom nisu otišli kući. I dan danas posle 20 godina ne mogu da odgonetnem otkud im tolika snaga i hrabrost kod mladića koji su proseku imali dvadeset dve-tri godine. Ne treba mi da govorimo o međunarodnoj zajednici o opravdanosti naše borbe tih godina, oni to možda nikad neće shvatiti, ali to treba da znaju naša deca, mi moramo njima da objasnimo šta se to dešavalo. Zato je ovo bitka koja traje, bitka za istinu jer sada se vrše neke revizije istorije i mi vodimo bitku sada protiv toga”, za televiziju „Sreće“ rekao je pukovnik Duško Šljivančanin, bivši komadant 53. bataljona na granici sa Albanijom.

„Bio sam na Košarama na služenju redovnog vojnog roka u službi specijalne jedinice Vojne policije, stalno tereni, zadaci, borbe. Šestog maja u jednom od najžešćih napada sam držao odstupnicu u prebacivanju na drugi položaj i pogodila me je i ranila minobacačka mina i tu sam završio svoju borbu. Posle dvadest i jednu godinu, pravo da vam kažem ne osećam se nikako, jer posle svega toga preživljenog, vrata mi niko nije otvorio, teško je živeti sa tim što nosim na telu i duši“, rekao nam je Nemanja Borota iz Sombora.

Stevan Žižić

Stevan Žižić


Novinar